Poticanje kreativnosti kod djece

objavljeno: 11. lipnja 2020.

Autorica teksta: Violeta Vragotuk

Uvod

Kreativnost podrazumijeva stvaralaštvo, produkciju novih i originalnih umjetničkih, znanstvenih, tehničkih i drugih djela. Kreativnost se odnosi na osobine pojedinca koje ga potiču na izazove i stvaranje novoga. Kreativne pojedince opisujemo kao domišljate, originalne, fleksibilne, spretne, nisu konformisti. Kreativnost podrazumijeva pojedinčeve intelektualne sposobnosti. Ona je područje inspiracije, domišljatosti, mašte i slobode izražavanja.

Definiranje kreativnosti

Kod definiranja kreativnosti autori uzimaju u obzir sljedeće činjenice:

  • kreativni pojedinac uočava, vidi, doživljava, kombinira stvari i pojave na novi način;

  • kreativni pojedinac proizvodi nove, neuobičajene ideje i djela.

„Gallagher je 1986. godine definirao kreativnost kao mentalni proces kojim osoba stvara nove ideje ili produkte, ili kombinira postojeće ideje i produkte na način koji je za nju nov.“ (Miljković, Rijavec, Vlahović-Štetić, Vizek Vidović 2014: 82).

Kod poimanja kreativnosti postoje dva pristupa:

  1. kreativnost kao osobina:

  • pojedinac ima konvergentnu produkciju kada kod rješavanja problema postoji samo jedan točan odgovor

  • kada pojedinac rješava problem na novi i originalni način govorimo o divergentnoj produkciji

  1. kreativnost kao vještina:

  • ovaj pristup zastupa mišljenje da se kreativnost može uvježbati i poticati.

U suvremenoj znanosti kreativnosti se pristupa kao dijelu produktivnog mišljenja. Kreativnost, odnosno vještine koje dovode do nje treba kod djece uvježbavati i poticati (prema Miljković, Rijavec, Vlahović-Štetić, Vizek Vidović 2014: 82).

Kreativni potencijal pojedinca vidljiv je u njegovom kreativnom načinu razmišljanja i u kreativnoj produktivnosti.

Kreativnost je povezana sa intelektualnim osobinama pojedinca, njegovim znanjima i vještinama, te s načinom na koji je njegovo znanje struktuirano i kako se ono koristi. Istraživanja pokazuju da se ljudi mogu naučiti kreativnom mišljenju, što može biti povezano s uklanjanjem prepreka kreativnom mišljenju, kao što su npr. različiti oblici misaonih stereotipa, kao i s usvajanjem kreativnih heurističkih tehnika, kao što su npr. analiza slučaja i istraživanje analogija kad se odnose na izuzetke iz uobičajenih pravila, zatim strukturiranjem poznatih ideja i znanja tako da izgledaju strane ili neobične itd.

Odnos kreativnosti i inteligencije

Istraživanja pokazuju da pojedinci koji imaju niske rezultate na testovima inteligencije istodobno imaju i niske rezultate na testovima kreativnosti. Ako pojedinac polučuje visoke rezultate na testovima inteligencije, on istovremeno na testovima kreativnosti može postići rezultate od najnižih do najviših. Možemo zaključiti kako je jedan od preduvjeta za kreativnost visok rezultat na testovima inteligencije.

Kreativna djeca potječu iz obitelji kreativnih pojedinaca, koje su istovremeno i izrazito poticajne sredine za razvoj dječjih interesa, nezavisnosti i preuzimanje rizika (prema Miljković, Rijavec, Vlahović-Štetić, Vizek Vidović 2014: 82).

Rezultati istraživanja provedenoga u okviru doktorske disertacije Longitudinalno istraživanje razvoja kreativnosti osnovnoškolske djece(Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) pokazuju da je dimenzionalnost dječje kreativnosti utvrđena kao tri sadržajno razlučive domene:

  1. umjetnička kreativnost

  2. znanstvena kreativnost

  3. svakodnevna kreativnost.

Kreativnost u jednoj domeni umjereno je visoko pozitivno povezana s kreativnošću u ostalim domenama. Ako je dijete kreativno u jednom području, sve više će se baviti specifičnim aktivnostima za područje u kojemu pokazuje kreativnost. Kreativnost je stabilna osobina na osnovnoškolskom uzrastu.

Temeljem rezultata učenika na testovima kreativnosti, moguće je predvidjeti kreativno ponašanje u starijoj dječjoj dobi, ali prema nekim istraživanjima i u odrasloj dobi (prema Miljković, Rijavec, Vlahović-Štetić, Vizek Vidović 2014: 82).

Mjerenje kreativnosti

Instrumente za mjerenje kreativnosti možemo podijeliti u dvije skupine:

  1. za mjerenje kognitivnih vještina

Torance je 1966. godine izradio najpoznatiji test za mjerenje kreativnosti koji se u originalu naziva „Test of Creative Thinking“. Ovaj test u odnosu na ispitanika traži:

  • fluentnost – veliki broj odgovora na pitanja

  • fleksibilnost – međusobno različite kategorije odgovora

  • originalnost – jedinstveni i relevantni odgovor

  • elaboraciju – kretanje od postojećeg produkta i njegovo mijenjanje (prema Miljković, Rijavec, Vlahović-Štetić, Vizek Vidović 2014: 83).

Urban- Yellen test kreativnosti traži od ispitanika dovršavanje zadanoga crteža. Postojimnogo kriterija temeljem kojih se ocjenjuje ovaj test.

  1. za ispitivanje osobina ličnosti

To su upitnici na kojima pojedinci procjenjuju svoje osobine ličnosti koje su povezane s kreativnošću.

Poticanje kreativnosti u nastavi

U nastavnom procesu prevladavajuća je konvergentna produkcija. Međutim, u procesu nastave postoji prostor za poticanje divergentne produkcije. Ukoliko se često provodi problemska nastava, djeca uče rješavati probleme na novi i originalni način. Iste se metode mogu koristiti u vježbaonici pri davanju zadataka.

Prijedlozi za poticanje kreativnosti u nastavnom radu:

  1. „… postavljanje pitanja koja pobuđuju različite funkcije:

  1. pamćenje – tko?, kada?, gdje?

  2. konvergentno mišljenje – kako?, zašto?, objasni!

  3. divergentno mišljenje – na koliko načina možeš?, što bi se moglo dogoditi kad…?, imaš li drugu ideju…?

  4. vrednovanje – usporedi, što je bolje, ljepše…?“ (Miljković, Rijavec, Vlahović-Štetić, Vizek Vidović 2014: 84).

  1. oluja mozgova (brainstorming) je metoda kojoj je glavni cilj poticati fluentnost ideja. Voditelj navodi određeni problemski zadatak, a djeca traže na koje sve načine mogu riješiti taj problem.

  2. djeca rade listu atributa i redefinicija. Učitelj u zadatku navodi važne osobine nekoga objekta, sustava ili procesa. Nakon toga s učenicima raspravlja kako bi promjene atributa mogle poboljšati taj objekt, sustav ili proces.

  3. učitelj na svoje pitanje može tražiti originalne odgovore.

Za poticanje kreativnosti u nastavi autorice predlažu učiteljima sljedeće:

  • „organizirajte nastavu tako da poučavate pojmove a ne činjenice

  • omogućite individualizirane pristupe i projekte pod stručnom supervizijom

  • omogućite učenicima kontakte s izvorima informacija i kreativnim pojedincima

  • vodite se idejom istina je nešto za čime još tragamo, a ne nešto što smo već osvojili

  • obrazujte se u specifičnim područjima

  • osigurajte poticajnu, nezastrašujuću atmosferu

  • nemojte vi biti sudac (procjenitelj) uradaka u razredu, naučite djecu da sami vrednuju svoj uradak

  • modelirajte sami kreativno mišljenje i ponašanje

  • organizirajte aktivnosti koje potiču divergentnu produkciju

  • potičite učenike da budu kreativni, originalni, da osmisle nova rješenja problema

  • sustavno nagrađujte nova rješenja

  • uključite u rad aktivnosti koje traže i omogućuju velik broj točnih odgovora.“ (prema Miljković, Rijavec, Vlahović_Štetić, Vizek Vidović 2014: 85)

U obitelji i školi djecu je potrebno odgajati i obrazovati odgovorno te s mnogo ljubavi i truda. Zajednički cilj roditelja i učitelja je obrazovanje djece na način kako bi promatrali stvari iz različitih kutova gledanja, učili prepoznavati probleme, iznalaziti rješenje i alternative. U nastavi u prvi plan treba staviti kreativnost učenika umjesto prevladavajućega zapamćivanja činjenica.

Poticanje sportskog talenta kod djece

Učinkovitost u pojedinim sportskim aktivnostima ovisi o velikom broju faktora i elemenata koji utječu na samo dijete ali i na ono što ga okružuje. Osim unutarnje motivacije za razvoj sportaša važan je dobar i stručan pedagoški rad. I jedno i drugo zajedno mogu omogućiti uspjeh u sportu.

Sposobna djeca u pravilu pokazuju iznadprosječne sposobnosti na više različitih područja i sport je samo jedno od njihovih mogućih opredjeljenja.

Nadarenost za sport određuju genetski urođene morfološke karakteristike, psiho-motoričke i funkcionalne sposobnosti, kognitivne i socijalne karakteristike te motivacija. Razvoj tih sposobnosti i njihova realizacija u velikoj mjeri ovisi o roditeljima, školi, klubu, treneru, užoj i široj socijalnoj okolini (Renzulli, 1986). Svaka darovitost i sposobnost se uz vježbu može iskoristiti za velike uspjehe, no nije dovoljan sam po sebi i zato ga treba njegovati i poticati od malih nogu. Uz adekvatnog voditelja odabrane discipline, dijete može, uz posjedovanje određene vrste talanta, ostvariti izvrsne rezultate. To je također važno i zbog razvijanja ostalih vještina koje su nužno potrebne pri stvaranju preduvjeta za pravilan razvoj kako u odgoju tako i u obrazovanju djece.

Zaključak

Kreativnost je mentalni proces koji obuhvaća stvaranje novih ideja i koncepcija. Također može biti i stvaranje novih veza između postojećih ideja i koncepcija. Naglasili bismo i uočavanje neobičnoga i smisla za humor kao znakove kreativnosti.

Kreativnost je složena pojava. Postoji varijabilnost njezinih manifestacija u svakodnevnom životu, umjetnosti, tehnici i znanosti.

U nastavnom procesu prevladavajuća je konvergentna produkcija. Međutim, u procesu nastave postoji prostor za poticanje divergentne produkcije. Ukoliko se često provodi problemska nastava, djeca uče rješavati probleme na novi i originalni način.

Literatura

  1. Čudina-Obradović, M. (1990). Nadarenost, razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje. Zagreb: Školska knjiga.

  2. Miljković, D., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V., Vizek Vidović, V. (2014). Zagreb: IEP – Vern.

Web stranice

http://www.znanje.org/psihologija/01iv0617/03/kreativnost.html, 5.6.2020.

Kontaktirajte nas

Trenutno nismo on-line. Pošaljite nam poruku i javiti ćemo Vam se e-mailom u najbržem mogućem roku. Hvala

Not readable? Change text.

Start typing and press Enter to search